Život poslije domovinskog rata.

Domovinski rat je Hrvatskoj donio ne samo direktne materijalne štete i ljudske gubitke, već i indirektno uništavanje gospodarstva, poljoprivrede, uopće svega što je Hrvatska imala prije rata.
Domovinski rat je uzeo prema nekim izvorima oko 23.000 ljudskih života ili cijeli jedan grad veličine Čakovca.

Porušeni Vukovar

Najveće štete Hrvatskoj nije uzeo ni rat ni ništa drugo već poznata privatizacija na Hrvatski način. Jednostavna je tu bila formula: "Sustavno uništavaj državnu (društvenu) imovinu, kradi maksimalno, otpuštaj ljude, izmišljaj razno razne uzroke, te kad je poduzeće kleknulo na noge, onda ga otkupi za 1 Kunu". Takve formule svijet nije do sada vidio, strani se analitičari čudom čude, i takav je način ušlo u svjetske anale i u Guinessa. Doduše, rat je donio gubitak tržišta u EX YU državama.
Na takav način propale su najveće Hrvatske firme:
- Exportdrvo Zagreb
- Varteks Varaždin
- VIS Varaždin
- Viko Varaždin
-Mundus Varaždin
- Bratstvo Zagreb
- SAS Zadar
-Jugoturbina Karlovac
-Kordun Karlovac
- Industrogradnja Zagreb
-Borovo Vukovar
To su samo neka poduzeća. Postoje još desetine drugih, manjih i velikih. Bez posla je ostalo oko 500.000 zaposlenih. Mešetari koji su koristili takovo stanje su se obogatili do neba, a siromaštvo je raslo, još i danas raste. Prema mišljenju prvog hrvatskog predsjednika Hrvatska bi trebala imati oko 200 bogatih obitelji. San mu se stvarno ostvario, samo nije predvidio 80% siromašnih od kojih oko 50% živi u totalnoj bijedi. Osamdesetih godina je bila totalna sramota prekopavati po smeću.

Jedan od načina hrvatskog preživljavanja

Činilo se to u mraku kako nebi bili primijećeni. Danas je normalno da sveučilišni profesori, bivši direktori, prekopavaju kontejnere za ostacima hrane, pa dolazi i do fizičkih sukoba oko "podjele teritorija"

Stanovništvo

Demografska i nacionalna struktura stanovnika u RH od 90-ih godina do danas značajno se promijenila. Tome je najviše pridonio domovinski rat ali i ekonomsko politički razlozi. Tijekom domovinskog rata iz Hrvatske je odselilo oko 300 tisuća žitelja pretežno srpske nacionalnosti, od kojih se vratilo njih oko 30%. Osim toga mnogi mladi školovani kadrovi su napustili državu zbog ekonomskih razloga. Raspad političkog sustava (socijalizam), zatim kriminal u pretvorbi i privatizaciji, doveli su do sloma industrije i poljoprivrede koje su grane zapošljavale većinu broja stanovništva.

Prema prvim rezultatima Popisa stanovništva u Hrvatskoj živi 4.290.612 stanovnika. To je oko 150.000 manje nego prije deset godina. Naime, tada je popisano 4.437.460 stanovnika. Statističari kažu, međutim, da je riječ o promjeni u metodologiji.

Iako je broj stanovnika za 146.848 manji nego li je bio na popisu 2001., na današnjem predstavljanju podataka ravnatelj Državnog zavoda za statistiku Ivan Kovač je kazao kako se prijašnji i sadašnji rezultati ne mogu uspoređivati zbog drugačije metodologije koja se ovaj put koristila pri popisivanju, a koja je usklađena s međunarodnim standardima.


***Izvor: Jutarnji list


Tako su propali mnogi giganti koji su prije rata zapošljavali oko 400.000 radnika. Navest ću samo najveće, Borovo, Jugoturbina, Varteks, Jugoplastika, Viktor Lenac, BIS. Ovi industrijski giganti u svojim su halama zapošljavali svaki i po 10 tisuća i više zaposlenih.Postoji i stotinu drugih većih i manjih, ali sam naveo samo one najveće.Glavni razlozi rspada su uglavnom, gubitak tržišta na prostorima EX YU, kao i kriminal u privatizaciji i pretvorbi.
Propali su cijeli industrijski kompleksi, industrija, poljoprivreda.
Osim toga, pošetkom 2008 godine dolazi do svjetske recesije koja se osjeća i u Hrvatskoj. Danas je RH država sa velikim brojem nezaposlenih (oko 360.000).
Pad industrijske proizvodnje, zatvaranje malih obrta, propast poljoprivredne proizvodnje rezultira svakodnevnim otpuštanjem radnika i zatvaranje radnih mjesta. Sve više obrazovanih mladih stručnjaka odlučilo se potražiti bolji život u prekomorskim zemljama (Kanada, USA, Australija).
Jedina gospodarska aktivnost koja donekle drži korak sa predratnom je turizam.
Ta grana je uspjela sačuvati svoj status zahvaljujući prirodnim ljepotama i bogatstvima koja Hrvatska ima.

Regionalna podjela Hrvatske.

Da nebi bilo zabune, nije ovo nikakva niti politička niti statistička niti stranačka, već čisto zemljopisna podjela.

Sjeverna Hrvatska, obuhvaća Međimursku, Varaždinsku i dio Koprivničko-Križevačke županije, te Krapinsko- Zagorska županija, dio Virovitičko-Podravske županije.
Istočna Hrvatska, prostire se u dijelu Požeško-Slavonske, Osječko-Baranjske, Vukovarsko-Srijemske, te Brodsko-Posavske županije.
Središnja Hrvatska, obuhvaća Bjelovarsko-Bilogorsku, Sisačko-Moslavačku, Karlovačku, Zagrebačku županiju i Grad Zagreb.
Sjeverno Jadranska, obuhvaća Istarsku, Primorsko-Goransku, Ličko-Senjsku,
Južna Hrvatska, obuhvaća Šibensko-Kninsku, Zadarsku Županiju. Splitsko -Dalmatinsku, i Dubrovačko-Neretvansku županiju.

Međunarodno priznata država Hrvatska

Međunarodno priznanje Hrvatske je postupno uslijedilo nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991.Istog dana razdruživanje je proglasila i Slovenija i sljedeći dan su se novosamostalne države uzajamno priznale

Paralelno je tekao proces razdruživanja Sovjetskog Saveza, gdje su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su priznale Hrvatsku tokom 1991, a od njih prva Litva. Te su države u to doba i same bile tek djelomično priznate.

Od općepriznatih zemalja Hrvatsku je prvi priznao Island, 19. prosinca 1991. Island je također prvi priznao i baltičke republike.

Istog dana je Njemačka objavila priznanje koje je međutim trebalo stupiti na snagu 15. siječnja 1992. Priznanje su najavile iItalija, Švedska i Vatikan.

Vatikan je priznao Hrvatsku 13. siječnja, a San Marino 14. siječnja.

Dana 15. siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo svih 12 tadašnjih članica Europske Unije, te još i Austrija, Kanada, Bugarska,Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska. Sljedećeg dana uslijedilo je priznanje još zemalja, a do kraja siječnja Hrvatsku su priznale 44 države. Dan 15. siječnja se obilježava kao Dan priznanja Hrvatske, iako nije državni praznik.

Rusija je Hrvatsku priznala u veljači, Japan u ožujku, SAD u travnju, a Indija u svibnju.

Na sjednici Glavne skupštine 22. svibnja 1992. koju je vodio saudijski veleposlanik Sinan Shihabi, Hrvatska je aklamacijom primljena u članstvo Ujedinjenih naroda.^] Uz Hrvatsku nove su članice postale Slovenija i Bosna i Hercegovina. Hrvatsko je izaslanstvo na svečanosti u Ujedinjenim narodima vodio prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman. Nakon svečane sjednice glavni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Boutros Ghali poveo je izaslanstva novoprimljenih zemalja do glavnog ulaza u zgradu Ujedinjenih naroda, gdje su na jarbole podignute hrvatska, slovenska i bosanskohercegovačka zastava. Podizanju zastave prisustvovali su mnogi diplomati i tisuće hrvatskih iseljenika.

Kronologija 

Kronološki pregled priznanja Hrvatske do primanja u UN:

	Država	Datum priznanja	Napomena[9]
1	Slovenija	26. lipnja 1991.
2	Litva	30. srpnja 1991.
3	Ukrajina	11. prosinca 1991.	članica UN
4	Latvija	14. prosinca 1991.
5	Island	19. prosinca 1991.	članica NATO
6	Estonija	31. prosinca 1991.
7	Vatikan	13. siječnja 1992.	najavljeno 20. prosinca 1991.
8	San Marino	14. siječnja 1992.
9	Njemačka	15. siječnja 1992.	članica EU, članica NATO priznala Hrvatsku 19. prosinca 1991, ali je priznanje stupilo na snagu 15. siječnja
10	Ujedinjeno Kraljevstvo	15. siječnja 1992.	članica EU, članica NATO
11	Italija	15. siječnja 1992.	članica EU, članica NATO
12	Francuska	15. siječnja 1992.	članica EU, članica NATO
13	Španjolska	15. siječnja 1992.	članica EU, članica NATO
14	Nizozemska	15. siječnja 1992.	članica EU, članica NATO
15	Danska	15. siječnja 1992.	članica EU, članica NATO
16	Belgija	15. siječnja 1992.	članica EU, članica NATO
17	Irska	15. siječnja 1992.	članica EU
18	Luksemburg	15. siječnja 1992.	članica EU, članica NATO
19	Portugal	15. siječnja 1992.	članica EU, članica NATO
20	Grčka	15. siječnja 1992.	članica EU, članica NATO
21	Austrija	15. siječnja 1992.	članica EFTA
22	Bugarska	15. siječnja 1992.
23	Kanada	15. siječnja 1992.	članica NATO
24	Mađarska	15. siječnja 1992.
25	Malta	15. siječnja 1992.
26	Norveška	15. siječnja 1992.	članica EFTA, članica NATO
27	Poljska	15. siječnja 1992.
28	Švicarska	15. siječnja 1992.	članica EFTA
29	Australija	16. siječnja 1992.
30	Argentina	16. siječnja 1992.
31	Čile	16. siječnja 1992.
32	Češka	16. siječnja 1992.
33	Lihtenštajn	16. siječnja 1992.	član EFTA
34	Novi Zeland	16. siječnja 1992.
35	Slovačka	16. siječnja 1992.
36	Švedska	16. siječnja 1992.	članica EFTA
37	Urugvaj	16. siječnja 1992.
38	Finska	17. siječnja 1992.	članica EFTA
39	Rumunjska	18. siječnja 1992.
40	Albanija	21. siječnja 1992.
41	Bosna i Hercegovina	24. siječnja 1992.
42	Brazil	24. siječnja 1992.
43	Paragvaj	27. siječnja 1992.
44	Bolivija	29. siječnja 1992.
45	Turska	6. veljače 1992.	članica NATO
46	Makedonija	12. veljače 1992.
47	Rusija	17. veljače 1992.
48	Kirgistan	26. veljače 1992.
49	Kolumbija	3. ožujka 1992.
50	Iran	15. ožujka 1992.
51	Peru	15. ožujka 1992.
52	Japan	17. ožujka 1992.
53	Libija	17. ožujka 1992.
54	Cipar	30. ožujka 1992.
55	Tadžikistan	2. travnja 1992.
56	Južnoafrička Republika	3. travnja 1992.
57	Sjedinjene Američke Države	7. travnja 1992.	članica NATO
58	Koreja	15. travnja 1992.
59	Egipat	16. travnja 1992.
60	Izrael	16. travnja 1992.
61	Ujedinjeni Arapski Emirati	18. travnja 1992.
62	Sudan	21. travnja 1992.
63	Alžir	24. travnja 1992.
64	Tunis	26. travnja 1992.
65	Kina	27. travnja 1992.
66	Maroko	27. travnja 1992.
67	Oman	28. travnja 1992.
68	Tajland	2. svibnja 1992.
69	Filipini	5. svibnja 1992.
70	Malezija	4. svibnja 1992.
71	Venezuela	6. svibnja 1992.
72	NR Koreja	8. svibnja 1992.
73	Indija	11. svibnja 1992.
74	Pakistan	11. svibnja 1992.
75	Singapur	15. svibnja 1992.
76	Indonezija	16. svibnja 1992.
77	Jordan	17. svibnja 1992.

Izvor** Wikipedia.hr